Slike i intervju

 Helena i Dean

Dugi otok  

   

IMG 2998 - Copyc              Tim Konavle

                           NP Paklenica                                                                                      Konavle

 
 
 
 
Intervju s Mladenom Zadravcem (24), studentom biologije i članom HYLA-e.


Kada si se prvi puta susreo s HYLA-om?
Prvi put sam se susreo s Hrvatskim herpetološkim društvom još kao srednjoškolac, 2007 godine.
Sve je počelo zbog jednog sovinog pera kojeg je tatina kolegica s posla našla u Šestinama (to ćemo ostavit za drugi put, hehe). Stupio sam u kontakt s Mašom Ljuštinom (tadašnjom voditeljicom JU PP Medvednica) koja me povezala s Biljanom Janev Hutinec i, između ostaloga, popričali smo o HYLA-i te sam dobio mail adresu na koju sam se mogao javiti radi učlanjenja. Prisustvovao sam prvom sljedećem sastanku HYLA-e i učlanio se u organizaciju.

U međuvremenu, do mene je došao poziv na predavanje na PMF-u vezano uz zmije otrovnice, u lipnju, 2007. Na predavanju sam se upoznao s Duškom Jelićem (današnjim direktorom HYLA-e), mojim prvim učiteljem. Već početkom srpnja sam s njim išao „u brda" tražiti zmiju planinskog žutokruga. Nešto kasnije upoznao sam se i s mojim drugim učiteljem, Berislavom Horvatićem i još hrpom drugih ljudi.
To su bili moji prvi koraci na stazi po kojoj još i danas hodam...


Kada se u tebi pojavila ljubav prema herpetofauni?
Moja ljubav prema herpetofauni je krenula dosta prije susreta s HYLA-om, tokom ranih 2000.-ih, i razvila se iz dva smjera.

Prvo, stigla je kabelska televizija i s njom pripadajući programi (Animal Planet, NatGeo, Discovery chanell) .
Drugo, moj pas je oko vikendice imao poriv loviti sve i svašta- miševe, krtice, guštere, zmije... meni se to nije ni najmanje dopadalo pa sam intervenirao da njegova lovina ne postane upravo to. Tada još nisam imao pojma kako se radi sa zmijama, pogotovo otrovnicama, ali bio sam snažno motiviran jer nisam htio da i one nastradaju zato što je moj cucek imao neke svoje „mušice"...

Gledanjem dokumentaraca i pretraživanjem interneta počeo sam koračati svoje prve herpetološke korake. A zbog razgovora sa susjedima oko vikendice i njihovim „Prije je toga bilo puno više..." pričama o zmijama, krajem 2004. sam ih krenuo i tražiti.

Krenuti samostalno učiti takvo nešto, pogotovo kad su u pitanju zmije otrovnice, mi nije bila najpametnija stvar u životu, mora se priznat. Kad se sjetim tih dana, čudi me da nisam barem jednom završio u bolnici, hehe... očito sam imao puno sreće. Definitivno za takve stvari treba naći osobu koja je već iskusna na tom području i učiti od nje, bilo da se radi sa zmijama na terenu, u labosu ili ih se želi držati kao kućne ljubimce, jer u 5 dana šta sam bio s Duškom na terenu '07. naučio sam više nego u skoro 3 godine samostalnog rada.

 

Mladen1

Mladenova demonstracija napredne tehnike: pasivni lov

 


Koja skupina životinja te najviše zanima?
Šta se herpića tiče, zmije su „glavne", pogotovo otrovnice. Trenutačno sam terenski najviše fokusiran na poskoka (Vipera ammodytes), što mi je ujedno i diplomski. A od kolovoza 2011. pomažem prof. Tadiću sa čišćenjem zmija u zbirci PMF-a i pod njegovim budnim okom stječem iskustvo rada s egzotičnim otrovnicama, što će mi jako dobro doći ako ikad odem negdje na neku ekspediciju... :)
Još se bavim kornjašima i vretencima, a zanimaju me i domaći škorpioni.


Možeš li nam opisati svoj prvi susret sa zmijom?
Prvi susret, kojeg pamtim, je bio jaaaaaako davno... ne sjećam se točno godine, ali sjećam se zmije k'o da je bilo jučer: bili smo na vikendici, kosili travu... kad najednom taj mali smeđi zmijuljak, 30-40ak cm, sa žutim „flekama" iza glave (mala Eskulapova zmija, Zamenis longissimus), iscuri iz trave i krene prema meni, s ciljem da se što prije makne od tate koji je kosio kosom.
Gledam ja nju, gleda ona mene... fasciniralo me kako se kreće i kako ne pokazuje nikakve znakove agresije prema meni. Nakon par sekundi mi je postalo dosadno i maknuo sam se u stranu, a ona je otišla dalje u travu... Dakle, nije bilo nešto spektakularno, hehe...


Budući da si veliki ljubitelj zmija, da li ih držiš i doma?
Trenutačno doma imam 7 zmija: dvije sinaloanske mliječne (Lampropeltis triangulum sinaloae), jedna Dioneova štakorašica (Zamenis dione), jedna kukuruzna (Pantherophis guttatus guttatus), jedna kalifornijska kraljevska (Lampropeltis californiae) i 2 goveđe zmije (Pituophis catenifer sayi).

Ostalo šta imam doma: Pachonada marginata, 2 vrste mračnjaka (kornjaši; Tenebrio molitor i još neki mali), 1 vrsta žohara (Blaptica dubia) i miševi (Mus musculus). Miševi su na balkonu, sve ostalo je u mojoj sobi.


Što su ti roditelji rekli kada si im obznanio da želiš kupiti svoju prvu zmiju?
Prvo su bili protiv jer su mislili da je vrlo komplicirano (i skupo) održavati mikroklimu u terariju. Kad je ispalo da to nije tako, nije im više bilo tako lako reći NE pa su popustili. Sljedeća dva mjeseca su zmiji davali veću pažnju nego meni, hehe... :)


Da li su i tvoji roditelji ljubitelji prirode poput tebe?
Jesu. Naš današnji odnos prema prirodi je krenuo od toga što smo, od 2000. pa na dalje, sve više i više vremena provodili na gruntu, zbog cucka. Godine 2003. smo kupili prvi digitalni fotić pa smo počeli obraćati sve veću i veću pažnju na živi svijet oko sebe.

Nakon toga smo krenuli i s izradom web stranica („Bioraznolikost vugrovečke okolice" i „Zmije Hrvatske" ) na koja smo stavljali sva svoja opažanja i kojima smo ljudima željeli približiti prirodu koja nas okružuje. Uz navedene stranice od nedavno imam i youtube kanal na kojemu možete pratiti sve moje terenske dogodovštine.

 

Koja je najzanimljivija stvar koja ti se dogodila na terenima?
Joj, tu stvarno imam šta za pričati, kroz godine se stvarno svašta desilo, hehe... od prvog bliskog susreta sa šumskom sovom (bili smo si na par metara jedno pola sata), prvi planinski žutokrug kojeg sam upoznao s Duškom, bliski susret sa škanjcem (http://youtu.be/fzdB6Kas7qQ), mama i beba europskog mrkog tvora kako se igraju, parenje Eskulapovih zmija... jedna primorska gušterica koja mi je žvakala prst jedno 15 minuta i nije htjela pustit... stvarno, mogao bih nabrajati 3 dana i 3 noći...

Ne smijem zaboraviti niti na teren s Mark O'Sheaem (http://youtu.be/q4xotVuVSmQ; http://www.markoshea.info/research_fieldwork_croatia13.php), jednim od najboljih svjetskih herpetologa.


I za kraj - što bi poručio budućim mladim herpetolozima, a s druge strane i svim ljudima koji se boje gmazova?
Za buduće herpetologe- definitivno naći nekog mentora jer će sve ići brže, lakše i sigurnije- i za herpiće s kojima radite, i za vas!

Za one koji osjećaju strah- čovjek se boji onoga što ne poznaje. Sve one „bapske" priče vezane uz herpetofaunu, kao i senzacionalistički novinski članci/tv prilozi nimalo ne pomažu. Ostavite se tih gluposti i vidjet ćete da stvarno nema razloga za strah (čak ni po pitanju zmija otrovnica) jer svi se oni boje nas više nego vi njih. Ako ih se ne ugrožava, neće imati potrebu braniti se.

 

20. rujna 2013.

Joomla templates by a4joomla